Pravda za Kosovo Naslovna strana Masakr Fotografije Mape Pravda Pogled izbliza


Policijske jedinice

 

Ovaj dokument:
Munja
OPG - "Operativna grupa"
Frenkijevci

 

   

Primedba urednika: Sledi opis srpskih policijskih jedinica koje su ucestvovale 14. maja u napadu na Cusku. Izneti detalji su dobijeni na osnovu iskaza samih pripadnika ovih jedinica i iz zapadnih vojnih izvora.

Munja

Jedinica Munja je osnovana pocetkom 1998. kao odgovor na intenziviranje napada OVK u Peci i okolini. Jedinica je predstavljala pomocnu formaciju specijalnih policijskih jedinica (PJP) srpskog MUP-a kako tvrde nekoliko pripadnika ove jedinice. Munja je imala izmedju 30 i 50 pripadnika i brojna oklopna vozila koja su bila smestena u kasarni VJ u Peci pre pocetka bombardovanja. Pripadnici Munje su nosili iste kamuflazne uniforme kao i PJP, ali su cesto prisivali znak munje na ramenu. "Oni su bili tipovi koji bi isli na mesta na koja niko drugi nije zeleo da ide", kaze jedan od srpskih policijskih rezervista. "Kada su oni isli ispred nas, nasi gubici su bili minimalni. Naravno, Munja je unistavala sve pred sobom, i to bukvalno sve pred sobom".

Kao i ostale srpske milicije, Munja je takodje imala koristi od neformalnih veza sa policijskim i vojnim staresinama kao i sa policijskim krugovima. Nekoliko boraca tvrde da je ova grupa imala bliske veze u Peci sa clanovima Srpske radikalne stranke Vojislava Seselja i kancelarijom majora Jova Popovica u Peci takodje. Tokom rata Popovic je bio sef kriznog saveta koji je imenovala VJ. Druga vazna veza je bila sa sefom vojne policije u Peci koji je navodno omogucavao pristup jedinici Munje informacijama u zamenu za deo opljackane albanske imovine.

Komandant Munje je bio Nebojsa Minic, kriminalac od karijere koji je sebe nazivao "Mrtvi". Medjutim, prema svedocenjima vojni mozak citave grupe je bio srpski policijski oficir Vitomir Salipur. Salipur se ranije pridruzio OPG (Operativna Grupa) kao policajac. Prema jednom policijskom izvoru, on je napustio OPG i prikljucio se Munji da bi imao "vise autonomije pri operacijama i da bi bio komandant jedinice". Ostali clanovi Munje su navodno bili: Mico Martinovic, DJuro Kastratovic, Milan Kaljevic i Obrad Raicevic.

Munja je ucestvovala u nekoliko glavnih bitaka protiv OVK, ukljucujuci onu kod Jablanice. Salipur i ostali su bili ozloglaseni u Peci zbog premlacivanja i teroriziranja etnickih Albanaca. U dnevniku jedne srpske zene, stanovnice Peci, kaze se da se pricalo kako su albanske majke uspavljivale svoju decu pevajuci "spavaj, spavaj, da ne dodje Salipur". Prema vecem broju iskaza, pripadnici Munje su bili tesno medjusobno povezani. Salipurova sestra je navodno bila udata za jednog drugog komandira jedinice Munja — Srecka Popovica. Nekoliko boraca je reklo da je Popovic, koji je poreklom iz juzne Srbije, organizovao transport opljackane albanske imovine za Srbiju. Popovic sada navodno ima u vlasnistvu jedan kafe u Novom Sadu. Nakon Salipurove smrti u jednoj zasedi OVK u aprilu 1999. godine (procitajte citulju na veb sajtu srpskog ministarstva unutrasnjih poslova) Munja je prezivljavala teska vremena. Dok su ostali pripadnici jedinice ginuli u borbi njihovo brojno stanje se ubrzano smanjivalo tako da se misli da je manje od njih desetak prezivelo.

Nisu svi srpski borci imali hvale za borbene sposobnosti Munje. "Oni bi uvek zajebali stvar", kaze jedan srpski policajac ciji je posao bio da dostavi opremu za komunikaciju i naredbe milicijskim jedinicama iz komande srpske policije u Pristini. "Bili su aljkavi. Nisu bili disciplinovani... Ali su nam bili potrebni."

OPG - "Operativna Grupa"

"Operativna grupa" je osnovana na Kosovu kao tajna, elitna, antiteroristicka jedinica. Prema svedocenju nekih od srpskih boraca, OPG je ucestvovala u nekim od najozloglasenijih pokolja na Kosovu, ukljucujuci Donje Prekaze, Racak i Cuska. OPG se sastojala od visokih policijskih oficira sa Kosova i uze Srbije. Jedinica je navodno osnovana 1997. godine i obucavana je u Srbiji. Jedan bivsi pripadnik tajne srpske policije je detaljno opisao OPG: "Bilo je potrebe za ovom jedinicom u nekim akcijama (protiv OVK) jer se pokazalo da su obicne policijske jedinice bile neefikasne i imale su velike gubitke. Crvene beretke (specijalne snage srpskog DB-a: pogledati dole) su bile suvise zauzete da bi uzele ucesca u unutrasnjosti Kosova, ali su policiji bile potrebne jedinice za brze operacije koje bi bile izvodjene u potpunoj tajnosti."

"Jedinice su obicno operisale u timovima od 12 ili 24 coveka. Ljudi iz ostalih policijskih jedinica su imali veoma malo kontakata sa OPG-om, narocito pre vazdusnih napada. Zato su ih nazivali Maglom — nestajali bi bez traga... OPG-u su dodeljivani specijalni zadaci — da unisti jezgro neprijateljskih jedinica, izvodi napada iznenadjenja i terorise lokalno albansko stanovnistvo. To je podrazumevalo ubijanje civila u podrucjima u kojima je operisala OVK kako bi unistila bilo kakva zelja za pobunom... to je bio slucaj u Racku... OPG je bio mocan tim i veoma efikasan, ali su ucestvovali u mnogim zlocinima u kojima su usmrceni mnogi civili".

Pripadnici OPG-a su nosili razlicite uniforme u razlicitim akcijama, ali su najpoznatiji po svojim crnim uniformama i oruzju nabavljenom sa Zapada. "Nisu koristili rusko ili jugoslovensko oruzje, kao kalasnjikove. Imali su najmodernije NATO naoruzanje. Veoma impresivno." Pripadnici OPG-a su navodno bili veoma vezani za svoje Hekler-Koh automatske puske.

Srpski policijski izvori kazu da je OPG zaobilazila hijerarhiju MUP-a. Zbog toga neki policijski oficiri smatraju da je OPG paravojna formacija. Ali prema policijskim izvorima OPG je bio pod direktnom kontrolom Radeta Markovica, sefa Drzavne Bezbednosti. No, zapravo je OPG bio pod nadzorom dvojice generala MUP-a- generala Obrada Stevanovica, komandanta Posebnij Jedinica Policije (PJP) MUP-a i generala Sretena Lukica u cijoj su nadleznosti bile jedinice MUP-a na Kosovu. Njima je bio potcinjen major Miro Delic, koji je, kako tvrde izvori u policiji, komandovao jedinicama OPG iz Pristine. Iako su neki policijski oficiri isprva smatrali da je OPG u sastavu Speciijalnih antiteroristickih jedinica (SAJ) u okviru MUP-a, to najverovatniije nije tacno. Osnovao ju je 1995. godine general Radovan Stojicic — Badza. SAJ je prema svim svedocenjima bio najelitnija jedinica srpskog MUP-a (ne racunajuci SDB). Nakon Stojicicevog ubistva u Beogradu, SAJ je regrutovao nove clanove na Kosovu i narastao na 1,000 ljudi. SAJ je bio najpoznatiji po svom koriscenju crnih uniformi i zapadnog naoruzanja, kako tvrdi neki vojni izvori. Policijski izvori danas tvrde da OPG nikada nije bila deo SAJ i za nju kazu da se sastojala od gomile cvrstih i zgodnih momaka kojima je vise bilo stalo do svog izgleda nego do borbi na Kosovu.

Frenkijevci

Najtajanstvenija od svih srpskih jedinica koje su se borile na Kosovu i navodno ucestvovale u masakru u Cuskoj. Frenkijevci su bili deo specijalnih snaga SDB-a, poznati takodje kao "Crvene beretke". Nadimak je ova jedinica dobila po Frenkiju Simatovicu, komandantu jedinice iz senke koji je navodno vodio neke kljucne operacije u ratovima u Bosni i Hrvatskoj. Simatovic je bio tesno povezan u Bosni i Hrvatskoj sa milicijskim jedinicama Zeljka Raznatovica (poznatijeg kao Arkana) i Vojislava Seselja. Na Kosovu su Frenkijevci bili veoma disciplinovana jedinica koja je izvodila komandoske operacije. Bili su poznati po svom sofisticiranom oruzju (zapadne izrade) i opremom za komunikaciju, a nosili su zelene sesire, koje su Albanci obicno nazivali "kaubojskim sesirima". Obicno su se kretali u crnim ili zelenim dzipovima (nekoliko boraca tvrde da su Frenkijevci najvise voleli da koriste dzipove Cirokiji - Cherokee). Kako tvrdi jedan komandos srpske policije, Frenkijevci su koristile razlicita imena za razlicite operacije. "Imali su totalna ovlascenja. Mogli su da rade sta su zeleli. Imali su oruzje o kome ste mogli samo sanjati."

Jedan bivsi pripadnik Frenkijevaca, Milos, kaze da se borio o hrvatskom ratu i da su ga regrutovali njegovi bivsi komandiri.

"To je bila tajna policija za likvidacije, za razlicite vrste operacija," kaze on. "Sve je to bilo potpuno ilegalno — toga nema ni u zakonima ni u Ustavu. Ali svaka drzava ima takve jedinice, cak i oni koji tvrde da su za ljudska prava kao SAD."

"Stigli smo na Kosovo u februaru (1999). Bilo nas je oko 1.000 u grupi. Nas broj je verovatno narastao na pocetku rata na mozda nekih 1.500 ljudi. Bilo je 20 do 30 ljudi u svakom vodu sa komandirom."

"Nas cilj je bio od pocetka da prosto unistimo OVK, njihovu bazu i njihovu ilegalnu drzavu... Mozete se obratiti Interpolu i oni ce vam reci kakva su oni kriminalna banda bili."

Milos opisuje svoju jedinicu kao apsolutne profesionalce i sa prezirom pominje druge milicijske jedinice poput Munje. "Mi smo bili profesionalci. Nije nas zanimalo ubijanje zena i dece. Nas posao je bio da unistimo OVK i to smo i uradili... Mislim da covek koji je spreman da siluje i sakati civile, neko ko bi prosto napao selo samo da bi masakrirao civile, ne sluzi na cast svojoj naciji. Ja bih ih odmah likvidirao. Bez sudova, samo egzekucije."

Uz bonuse koje su dobijali za specijalne operacije, Milos kaze da su Frenkijevci bili placani oko $8.000 mesecno tokom rata na Kosovu. "Bili smo dobro placeni. Ali mi smo bili najbolji i jako smo puno rizikovali." On kaze da Simatovica nikada nije video licno. "Niko ga od nas nije video. Tako to funkcionise."

Milos kaze da nije bio u Cuski, ali nekoliko drugih boraca kazu da su Frenkijevi komandiri bili ti koji su trazili da se napadne. "Oni nisu mogli da podnesu da ostane ijedno albansko selo netaknuto", kaze jedan od policajaca. "Oni su zeleli da uniste i poslednje selo u peckoj oblasti".

 
 
GO TO TOP OF PAGE MASSACRE AT CUSKA HOME
©2018 American Public Media