Policijske jedinice
Primedba urednika: Sledi opis srpskih
policijskih jedinica koje su ucestvovale 14. maja u napadu na Cusku. Izneti detalji su dobijeni na
osnovu iskaza samih pripadnika ovih jedinica i iz zapadnih vojnih izvora.
Munja
Jedinica Munja je osnovana pocetkom 1998. kao
odgovor na intenziviranje napada OVK u Peci i okolini. Jedinica je
predstavljala pomocnu formaciju specijalnih policijskih jedinica (PJP) srpskog
MUP-a kako tvrde nekoliko pripadnika ove jedinice. Munja je imala izmedju 30 i
50 pripadnika i brojna oklopna vozila koja su bila smestena u kasarni VJ u Peci
pre pocetka bombardovanja. Pripadnici Munje su nosili iste kamuflazne uniforme
kao i PJP, ali su cesto prisivali znak munje na ramenu. "Oni su bili
tipovi koji bi isli na mesta na koja niko drugi nije zeleo da ide", kaze
jedan od srpskih policijskih rezervista. "Kada su oni isli ispred nas, nasi
gubici su bili minimalni. Naravno, Munja je unistavala sve pred sobom, i to
bukvalno sve pred sobom".
Kao i ostale srpske milicije, Munja je takodje
imala koristi od neformalnih veza sa policijskim i vojnim staresinama kao i sa
policijskim krugovima. Nekoliko boraca tvrde da je ova grupa imala bliske veze
u Peci sa clanovima Srpske radikalne stranke Vojislava Seselja i kancelarijom
majora Jova Popovica u Peci takodje. Tokom rata Popovic je bio sef kriznog
saveta koji je imenovala VJ. Druga vazna veza je bila sa sefom vojne policije u
Peci koji je navodno omogucavao pristup jedinici Munje informacijama u zamenu
za deo opljackane albanske imovine.
Komandant Munje je bio Nebojsa Minic, kriminalac
od karijere koji je sebe nazivao "Mrtvi". Medjutim, prema svedocenjima
vojni mozak citave grupe je bio srpski policijski oficir Vitomir Salipur. Salipur
se ranije pridruzio OPG (Operativna Grupa) kao policajac. Prema jednom
policijskom izvoru, on je napustio OPG i prikljucio se Munji da bi imao
"vise autonomije pri operacijama i da bi bio komandant jedinice".
Ostali clanovi Munje su navodno bili: Mico Martinovic, DJuro Kastratovic, Milan
Kaljevic i Obrad Raicevic.
Munja je ucestvovala u nekoliko glavnih bitaka
protiv OVK, ukljucujuci onu kod Jablanice. Salipur i ostali su bili ozloglaseni
u Peci zbog premlacivanja i teroriziranja etnickih Albanaca. U dnevniku jedne
srpske zene, stanovnice Peci, kaze se da se pricalo kako su albanske majke
uspavljivale svoju decu pevajuci "spavaj, spavaj, da ne dodje Salipur".
Prema vecem broju iskaza, pripadnici Munje su bili tesno medjusobno povezani. Salipurova
sestra je navodno bila udata za jednog drugog komandira jedinice Munja — Srecka
Popovica. Nekoliko boraca je reklo da je Popovic, koji je poreklom iz juzne
Srbije, organizovao transport opljackane albanske imovine za Srbiju. Popovic
sada navodno ima u vlasnistvu jedan kafe u Novom Sadu. Nakon Salipurove smrti u
jednoj zasedi OVK u aprilu 1999. godine (procitajte citulju na veb sajtu
srpskog ministarstva unutrasnjih poslova) Munja je prezivljavala teska vremena.
Dok su ostali pripadnici jedinice ginuli u borbi njihovo brojno stanje se
ubrzano smanjivalo tako da se misli da je manje od njih desetak prezivelo.
Nisu svi srpski borci imali hvale za borbene
sposobnosti Munje. "Oni bi uvek zajebali stvar", kaze jedan srpski
policajac ciji je posao bio da dostavi opremu za komunikaciju i naredbe
milicijskim jedinicama iz komande srpske policije u Pristini. "Bili su
aljkavi. Nisu bili disciplinovani... Ali su nam bili potrebni."
OPG
- "Operativna Grupa"
"Operativna grupa" je osnovana na Kosovu
kao tajna, elitna, antiteroristicka jedinica. Prema svedocenju nekih od srpskih
boraca, OPG je ucestvovala u nekim od najozloglasenijih pokolja na Kosovu,
ukljucujuci Donje Prekaze, Racak i Cuska. OPG se sastojala od visokih
policijskih oficira sa Kosova i uze Srbije. Jedinica je navodno osnovana 1997.
godine i obucavana je u Srbiji. Jedan bivsi pripadnik tajne srpske policije je
detaljno opisao OPG: "Bilo je potrebe za ovom jedinicom u nekim akcijama
(protiv OVK) jer se pokazalo da su obicne policijske jedinice bile neefikasne i
imale su velike gubitke. Crvene beretke (specijalne snage srpskog DB-a:
pogledati dole) su bile suvise zauzete da bi uzele ucesca u unutrasnjosti
Kosova, ali su policiji bile potrebne jedinice za brze operacije koje bi bile
izvodjene u potpunoj tajnosti."
"Jedinice su obicno operisale u timovima od
12 ili 24 coveka. Ljudi iz ostalih policijskih jedinica su imali veoma malo
kontakata sa OPG-om, narocito pre vazdusnih napada. Zato su ih nazivali Maglom
— nestajali bi bez traga... OPG-u su dodeljivani specijalni zadaci — da unisti
jezgro neprijateljskih jedinica, izvodi napada iznenadjenja i terorise lokalno
albansko stanovnistvo. To je podrazumevalo ubijanje civila u podrucjima u
kojima je operisala OVK kako bi unistila bilo kakva zelja za pobunom... to je
bio slucaj u Racku... OPG je bio mocan
tim i veoma efikasan, ali su ucestvovali u mnogim zlocinima u kojima su usmrceni
mnogi civili".
Pripadnici OPG-a su nosili razlicite uniforme u razlicitim akcijama, ali
su najpoznatiji po svojim crnim uniformama i oruzju nabavljenom sa Zapada.
"Nisu koristili rusko ili jugoslovensko oruzje, kao kalasnjikove. Imali su
najmodernije NATO naoruzanje. Veoma impresivno." Pripadnici OPG-a su navodno
bili veoma vezani za svoje Hekler-Koh automatske puske.
Srpski policijski izvori kazu da je OPG
zaobilazila hijerarhiju MUP-a. Zbog
toga neki policijski oficiri smatraju da je OPG paravojna formacija. Ali prema policijskim izvorima OPG je bio
pod direktnom kontrolom Radeta Markovica, sefa Drzavne Bezbednosti. No, zapravo je OPG bio pod nadzorom dvojice
generala MUP-a- generala Obrada Stevanovica, komandanta Posebnij Jedinica
Policije (PJP) MUP-a i generala Sretena Lukica u cijoj su nadleznosti bile jedinice
MUP-a na Kosovu. Njima je bio potcinjen
major Miro Delic, koji je, kako tvrde izvori u policiji, komandovao jedinicama
OPG iz Pristine. Iako su neki
policijski oficiri isprva smatrali da je OPG u sastavu Speciijalnih
antiteroristickih jedinica (SAJ) u okviru MUP-a, to najverovatniije nije
tacno. Osnovao ju je 1995. godine
general Radovan Stojicic — Badza. SAJ je prema svim svedocenjima bio
najelitnija jedinica srpskog MUP-a (ne racunajuci SDB). Nakon Stojicicevog
ubistva u Beogradu, SAJ je regrutovao nove clanove na Kosovu i narastao na
1,000 ljudi. SAJ je bio najpoznatiji po svom koriscenju crnih uniformi i
zapadnog naoruzanja, kako tvrdi neki vojni izvori. Policijski izvori danas tvrde da OPG nikada nije bila deo SAJ i
za nju kazu da se sastojala od gomile cvrstih i zgodnih momaka kojima je vise
bilo stalo do svog izgleda nego do borbi na Kosovu.
Frenkijevci
Najtajanstvenija od svih srpskih jedinica koje su
se borile na Kosovu i navodno ucestvovale u masakru u Cuskoj. Frenkijevci su
bili deo specijalnih snaga SDB-a, poznati takodje kao "Crvene
beretke". Nadimak je ova jedinica dobila po Frenkiju Simatovicu,
komandantu jedinice iz senke koji je navodno vodio neke kljucne operacije u
ratovima u Bosni i Hrvatskoj. Simatovic je bio tesno povezan u Bosni i
Hrvatskoj sa milicijskim jedinicama Zeljka Raznatovica (poznatijeg kao Arkana)
i Vojislava Seselja. Na Kosovu su Frenkijevci bili veoma disciplinovana
jedinica koja je izvodila komandoske operacije. Bili su poznati po svom
sofisticiranom oruzju (zapadne izrade) i opremom za komunikaciju, a nosili su
zelene sesire, koje su Albanci obicno nazivali "kaubojskim sesirima".
Obicno su se kretali u crnim ili zelenim dzipovima (nekoliko boraca tvrde da su
Frenkijevci najvise voleli da koriste dzipove Cirokiji - Cherokee). Kako tvrdi
jedan komandos srpske policije, Frenkijevci su koristile razlicita imena za
razlicite operacije. "Imali su totalna ovlascenja. Mogli su da rade sta su
zeleli. Imali su oruzje o kome ste mogli samo sanjati."
Jedan bivsi pripadnik Frenkijevaca, Milos, kaze da
se borio o hrvatskom ratu i da su ga regrutovali njegovi bivsi komandiri.
"To je bila tajna policija za likvidacije, za
razlicite vrste operacija," kaze on. "Sve je to bilo potpuno ilegalno
— toga nema ni u zakonima ni u Ustavu. Ali svaka drzava ima takve jedinice, cak
i oni koji tvrde da su za ljudska prava kao SAD."
"Stigli smo na Kosovo u februaru (1999). Bilo
nas je oko 1.000 u grupi. Nas broj je verovatno narastao na pocetku rata na mozda
nekih 1.500 ljudi. Bilo je 20 do 30 ljudi u svakom vodu sa komandirom."
"Nas cilj je bio od pocetka da prosto unistimo OVK, njihovu bazu i njihovu
ilegalnu drzavu... Mozete se obratiti Interpolu i oni ce vam reci kakva su oni
kriminalna banda bili."
Milos opisuje svoju jedinicu kao apsolutne
profesionalce i sa prezirom pominje druge milicijske jedinice poput Munje.
"Mi smo bili profesionalci. Nije nas zanimalo ubijanje zena i dece. Nas
posao je bio da unistimo OVK i to smo i uradili... Mislim da covek koji je
spreman da siluje i sakati civile, neko ko bi prosto napao selo samo da bi
masakrirao civile, ne sluzi na cast svojoj naciji. Ja bih ih odmah likvidirao.
Bez sudova, samo egzekucije."
Uz bonuse koje su dobijali za specijalne operacije,
Milos kaze da su Frenkijevci bili placani oko $8.000 mesecno tokom rata na
Kosovu. "Bili smo dobro placeni. Ali mi smo bili najbolji i jako smo puno
rizikovali." On kaze da Simatovica nikada nije video licno. "Niko ga
od nas nije video. Tako to funkcionise."
Milos kaze da nije bio u Cuski, ali nekoliko
drugih boraca kazu da su Frenkijevi komandiri bili ti koji su trazili da se
napadne. "Oni nisu mogli da podnesu da ostane ijedno albansko selo
netaknuto", kaze jedan od policajaca. "Oni su zeleli da uniste i
poslednje selo u peckoj oblasti".
|