Masakr | Istraga | Krvava istorija | Imena i lica | Udar Munje | Iz zatvora u rat
"Njeno lice me progoni" | Pravda za sve? | "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"


Pravda za sve?

Draganovo priznanje da je ucestvovao egzekucijama po kratkom postupku i deportacijama u Cuskoj ga ocito stavljaju na listu potencijalnih ratnih zlocinaca. Medjutim, eksperti za medjunarodno pravo kazu da ce on i neki drugi poput njega verovatno ostati nekaznjeni. Zaista, Dragan i ostali pripadnici milicije na terenu koji su pocinili masakr u Cuskoj mozda imaju najmanje razloga da se plase Tribunala za ratne zlocine u Hagu.

Denis Milner, istrazitelj Haskog tribunala, kaze da ce napori njegovog tima i dalje biti usredsredjeni na ljude iz vrha rezima Slobodana Milosevica.

"Morate imati na umu da tribunal nije osnovan, niti je tako planirano, u cilju preduzimanja koraka u pravcu krivicnog gonjenja neposrednih pocinioca zlocina na terenu," kaze Milner.
" Tvrdimo da su ti ljudi na vrhu najodgovorniji, da su implicitno upravo oni osobe koje su povlacile obarac."

Neki aktivisti organizacija za ljudska prava kritikuju ovakvu strategiju jer ima isuvise krivaca, neposrednih izvrsioca zlocina, koji bi se tako izvukli od odgovornosti. Serif Basiuni, bivsi istrazitelj UN za ratne zlocine koji sada predaje medjunarodno pravo na De Pol univerzitetu u Cikagu, kaze da bi cak i ljudi koji su pruzali podrsku neposrednim izvrsiocima zlocina mogli biti krivicno gonjeni.

"Oni su jednako odgovorni kao i oni koji su delovali na terenu i fakticki ubijali ljude," kaze Basiuni. "Radi se o konceptu grupne odgovornosti. Nema razlike izmedju toga i bande kriminalaca u kojoj dvojica, recimo, cuvaju strazu, dok druga dvojica u banci ili radnji pljackaju ili ubijaju nekoga. Sva cetvorica su jednako odgovorni."

Bez obzira na to, Basiuni smatra da Haski sud treba da se usredsredi na Milosevica i njegovu kliku. Prava stvar, kaze on, nije kaznjavanje za pocinjene zlocine, vec sprecavanje buducih zlocina.

"Ljudi na terenu, istina je, oni su neposredno pocinili ubistva," kaze Basiuni. "Ali osim ako im nije naredjeno da tako ucine, ukoliko im je naznaceno da se nece izvuci s tim bez krivicne odgovornosti, malo ko od njih ce to uraditi na svoju ruku. Jedini nacin da predupredite takve zlocine jeste da istraga cilja njihove vodje koje su odgovorne za to."

 
 

Poljski WC u kome je Caus Lusi, 51, ubijen. Istrazitelji Haskog tribunala su kredom naznacili rupe od metaka.

(Photo: Stephen Smith)

Uprkos usredsredjenosti Tribunala na srpsko rukovodstvo, timovi Haskog suda su se rasuli po Kosovu prikupljajuci materijalne dokaze. Nekoliko nedelja nakon dolaska NATO-a na Kosovo, danski forenzicarski tim koji radi za Tribunal je boravio u Cuski. Forenzicari su prikupljali metke u prljavom WC-u u kome je Caus Lusi izmasakriran.

Ako bi covek koji je ubio Causa Lusija mogao biti identifikovan, on bi prema planu UN bio optuzen pred lokalnim kosovskim sudovima, a ne pred medjunarodnim tribunalom u Holandiji. Medjutim, lokalni pravosudni sistem se suocava sa ozbiljnim problemima. Prvo, svi osumnjiceni su pobegli u Srbiju ili Crnu Goru, mada im se po lokalnim zakonima moze suditi u odsustvu. Drugo, posleratni pravni i policijski sistem jedva da postoji na Kosovu. I trece, postoji novi talas etnickog nasilja s kojim se treba izboriti, a Srbi su sada glavne mete.

Od dolaska NATO trupa na Kosovo, etnicki Srbi i pripadnici drugih manjina bivaju svakodnevno ubijani, najverovatnije u znak odmazde — od strane etnickih Albanaca. Mnogi od ovih Srba su stariji ljudi. UN procenjuju da je vise od 300 ljudi ubijeno na Kosovu od kada se rat zvanicno okoncao krajem juna meseca. Ipak pravni eksperti UN kazu da je malo verovatno da ce Tribunal istrazivati ovaj talas nasilja jer se jurisdikcija UN proteze samo na zlocine pocinjene tokom rata.

Mnoge slucajeve, skupa sa dokazima koje su prikupili, istrazitelji ce prepustiti lokalnim kosovskim sudovima. To zabrinjava Fred Abrahamsa iz Human Rights Watch-a koji kaze da bi ovi lokalni sudovi mogli biti pretrpani slucajevima zlocina pocinjenih protiv i Srba i Albanaca.

" Ovi sudovi nisu u stanju da se izadju na kraj ni sa dzeparosima, a kamoli ratnim zlocincima," kaze Abrahams. "Prilicno sumnjam da ce ovi ljudi biti pozvani na odgovornost na ovaj nacin. Nazalost to nas stavlja u tesku poziciju u odnosu na problem pravde i pomirenja. Zelim da vidim ratne zlocince iza resetaka, naravno, ali je frustrirajuce kada shvatite da se to verovatno nece desiti."

Sem pravde, jos jedan od ciljeva intervencije NATO-a je takodje u opasnosti — pomirenje izmedju Srba i Albanaca. Kao sto su stanovnici Cuske u julu mesecu 1999. godine odrzali pomen postradalima u masakru, srpski seljani u obliznjem Gorazdevcu su sahranjivali svoje mrtve — jednog mladica i jednu stariju zenu, koje su izgleda usmrtili Albanci. Dok su srpski svestenici posipali crveno vino i bacali grumenje zemlje na zelene vrece u kojima su bila tela ove dve zrtve, mestani su posmatrali ceremoniju u tisini. Neki od njih su u sebi mrmljali reci koje se izgovaraju pri liturgiji.

Nesto kasnije, dobrocudni seljak Boris nas poziva u svoju kucu da bi se uverili u tradicionalno srpsko gostoprimstvo — nudi nam domacu sljivovicu. Komsije su se okupile i zale se na teske uslove zivota u poslednjoj srpskoj enklavi u ovom delu zapadnog Kosova. Italijanske NATO trupe cuvaju selo u tenkovima i sa mitraljezima. Bez njih, Srbi se plase da bi bili pobijeni ili proterani od strane Albanaca. UN izvestavaju o siroko rasprostranjenom i sistematicnom nasilju nad Srbima koji su ostali na Kosovu.

Pre rata, neki od Srba u Gorazdevcu su prelazili svakodnevno reku do Cuske da bi radili u polju koje se nalazi s one strane reke Bistrice i posetili svoje albanske prijatelje. Sada, seljaci kazu, jedina stvar koju izmenjuju sa Albancima jeste puscana paljba.

Jedna srpska starica se priseca predjasnjih vremena kada je vladala harmonija u odnosima stanovnika ova dva sela. "Moram reci da smo do juce delili hleb i so, Srbi i Albanci. Isli smo jedni drugima na svadbe i proslave. Bili smo dobri prijatelji, sve do nedavno."

Jedan covek uzarenih ociju sa podsmehom se obraca zeni: "Pa reci cu samo ovo... jedan od nasih je bolji nego deset njihovih."

Boris se umesao da bi se nasalio sa ljutitim covekom. " Da, u tome je problem," kaze on uz ironican smesak. "Upravo to isto oni pricaju o nama."

"To je kao kada se vekna hleba prelomi," uzvraca covek Borisu. "Nikad se vise ne moze sastaviti. Nikada vise ne mozemo biti u dobrim odnosima sa Albancima. Nikada."

Nastavak: "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"
   
 
VRH STRANE NASLOVNA STRANA