Masakr | Istraga | Krvava istorija | Imena i lica | Udar Munje | Iz zatvora u rat
"Njeno lice me progoni" | Pravda za sve? | "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"


Imena i lica

Neobicno je kada se imena i lica pocinioca zlocina otkriju jos za vreme samog rata. Jos je neobicnije cuti price pocinioca zlocina, osim u retkim slucajevima kada su bivali uhapseni i kada im je sudjeno. Tokom deset godina ratova u bivsoj Jugoslaviji, za vojnike je prakticno bila tabu tema pricati otvoreno o ubijanju, bez obzira da li su mete bile neprijateljske trupe ili civili. To je posebno vazilo za srpske borce, koji obicno sebe vide kao zrtve, i stoga opravdavaju svoja (zlo)dela kao kolektivnu odbranu citave nacije.

American RadioWorks je dosao do desetina fotografija koje su sami srpski borci napravili i ocito ostavili za sobom. Na fotografijama su borci koji poziraju kao su krenuli u lov, smeskaju se i drze zaplenjene albanske zastave. Kada smo pokazali fotografije seljanima, ispostavilo se da jos jedan covek posebno upada u oci uz vec pomenutog Burdusa.

Zena pod imenom Albana pokazuje na njega tvrdeci da ga je videla u Cuski u ratnoj opremi. Lako je razaznati njegovo lice na fotografijama jer je upadljivo zrikav. Albana kaze da se zove Zvonko Cvetkovic.

"Videla sam Zvonkovo lice... na samo nekoliko trenutaka. A onda, za tren oka su odveli nase ljude i poceli da pale kuce." Albana kaze da je odrasla sa Cvetkovicem u istom komsiluku u obliznjoj Peci. Tvrdi da je videla Cvetkovica u selu u dva navrata tokom istog meseca pre masakra, zajedno sa srpskim snagama bezbednosti. " Prepoznao me je i pitao sta radim tu. Rekla sam da ovde sada zivim. Pitao me je koliko dece imam. Bilo me je strah da mu kazem da imam sina... zbog toga sam mu rekla da imam pet kceri. Zatim me je pitao da li ima boraca OVK u Cuskoj? Rekla sam da nema."

Dvojica drugih seljana prepoznaju Zvonka Cvetkovica na fotografijama potvrdjujuci da je bio u Cuski u ratnoj uniformi 14. maja. Poznaju ga jer je Cvetkovic radio na tehnickom pregledu vozila u obliznjoj Peci. Albanci kazu da su morali da ga potplacuju kako bi njihova vozila prosla tehnicki pregled.

 
 

Napušteni i opljačkani depo državne firme u čijim su prostorijama novinari Američke radio mreže pronašli lični dosije i fotografije pripadnika srpske milicije Zvonka Cvetkovića.

(Photo: Stephen Smith)

Da bismo saznali nesto vise, odlazimo do depoa teretnih vozila u drzavnom vlasnistvu gde je Cvetkovic radio. Sada je napusten i temeljno opljackan. Osim ormara u kome se nalaze podaci o zaposlenima. Ovde smo nasli licni dosije Zvonka Cvetkovica. Prema ovim podacima on je rodjen 1953. godine, imao je prosecne ocene u skoli i povredu oka zbog nesrecnog slucaja na radnom mestu. Postoje podaci koji ukazuju da je dobio opomenu zbog pronevere sredstava firme u kojoj je radio. Medjutim, uprkos mogucoj Cvetkovicevoj korumpiranosti, nema dokaza da je bio jedan od milicijskih komandanata ili policijski rezervista.

Stoga smo odlucili da nadjemo Zvonka Cvetkovica.

Mnogi Srbi su pobegli sa Kosova tokom i nakon NATO bombardovanja trazeci utociste u susednoj Crnoj Gori, jugoslovenskoj republici koja je udaljena na samo jedan sat voznje od Cuske. Nakon nekoliko nedelja traganja uspevamo da lociramo Zvonka Cvetkovica, osumnjicenog pripadnika srpske milicije u Crnoj Gori, tek nekih 25 kilometara od kosovske granice. Kazu nam da zivi u blatnjavom gradicu — Andrijevici, u kome ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem. Gradic je poznat uglavnom po neposustajucoj podrsci Slobodanu Milosevicu.

Stizemo nenajavljeni u jedan sumoran stambeni blok u kome je drvo za ogrev slozeno u dvoristu dok se ves susi na prozorima stanova. Pomalo smo bili u neizvesnosti jer ne znamo na kakvog coveka cemo naici. Pokusavajuci da uspostave kontrolu nad naoruzanim Srbima koje vide kao pretnju umerenim vlastima ove republike, nekoliko dana pre naseg dolaska, crnogorska policija je sprovela raciju u Andrijevici oduzimajuci automatske puske i bombe. Jedan od stanova koji su pretrazeni je bio i onaj u kome se nalazi Zvonko Cvetkovic.

U dvoristu, pet-sest Srba sede ispred zgrade, pijuckaju rakiju i ostre nozeve. Pripremaju se da zakolju jednu ogromnu svinju. Uz veliki napor obaraju zivotinju na stranu pri cemu je svaki covek drzi za po jednu nogu. Peti covek cvrsto drzi glavu svinje i brzim pokretom prelazi nozem preko njenog vrata. Gusta crvena krv pada na zemlju dok svinja u samrtnom ropcu ispusta svoj poslednji dah.

U samoj zgradi, u malom stanu na drugom spratu, najzad se susrecemo sa Zvonkom Cvetkovicem. Njegova porodica je prisutna; nudi nas kafom u njegovom malom stanu i pristaje da prica. On je 46-godisnjak prosecne visine i guste prosede kose sa upadljivo zrikavim okom koje su seljani zapamtili. Cvetkovicu je bilo stalo da demantuje izvestaje koje je video u lokalnim novinama — i za koje je cuo da su postavljeni na Internetu — u kojima je na osnovu izvestaja Human Rights Watch-a i medija povezan sa ratnim zlocinima u Cuski.

"Cujte, sve sto je mene interesovalo jeste da odlazim ujutro na posao i dolazim kuci popodne. Nikada nisam bio u Cuski. Nikada nisam bio pripadnik milicije i nikada nisam uzeo oruzje u ruke."

Nakon sto smo objasnili da ga je nekoliko ljudi videlo u Cuski tokom napada, Cvetkovic udara sakom po stolu i kaze: "Da vam kazem, da je moj sopstveni brat bio umesan u tako nesto, ja bih vam to i rekao. To su bili psi, a ne ljudi koji su pocinili takve stvari u Cuski."

Mada Cvetkovic insistira na tome da nije ucestvovao u ratu, daje nam detaljne informacije o milicijskim jedinicama i njihovim staresinama. Kako je znao tako puno? Cvetkovic to ne kaze. Ali nas moli da odemo u Pec i razgovaramo sa nekolicinom Albanaca za koje kaze da ce potvrditi njegovu pricu. Upravo to i cinimo krenuvsi ka Peci planinskim putem iz Crne Gore.

Zaista, u Peci pronalazimo albansku porodicu koju je tokom rata Cvetkovic ispratio pored srpskih kontrolnih punktova pri njihovom odlasku s Kosova. Ipak, ispostavlja se da se ne slaze nekoliko vaznih detalja koje nam je Cvetkovic pomenuo. Na primer, ta albanska porodica tvrdi da je Cvetkovic bio u uniformi i da je nosio automatsku pusku. To protivreci Cvetkovicevoj izjavi da nikada nije nosio uniformu ili uzeo oruzje u ruke. Ispostavlja se da je pomogao ovoj albanskoj porodici jer je njegov zet njihov blizak prijatelj, a Albanci kazu da je Cvetkovic to ucinio gundjajuci usput.

Jedan drugi Albanac na koga nas je uputio Cvetkovic je rekao da je video Cvetkovica pod oruzjem i u uniformi nedeljama pre napada na Cusku. Najzad, treci Albanac za koga nam je Cvetkovic rekao da ce potvrditi njegovu pricu, bivsi kolega s posla pod imenom Dardan, sumnja da je Cvetkovic saradjivao sa milicijskim bandama u Peci.

"Uvek bi dosao pravo kod nas, Albanaca, da nam sve isprica. Ali uvek je bio najekstremniji medju srpskim radnicima. Rekao bi da bi oni trebalo da pobiju sve Albance, iskoriste buldozere i sravne sela sa zemljom, samo da bi ih sve proterali. Ne znam, mozda su to samo bile prazne reci."

Cini se da je u dovoljnoj meri jasno da se Cvetkovic pridruzio milicijskim jedinicama u napadu na Cusku, ali ako je to istina, verovatno je bio relativno beznacajan pripadnik jedinice na terenu u toj operaciji. Stoga tragamo za nekim od staresina te jedinice za koje on i mnogi srpski borci tvrde da su bili najaktivniji u tom podrucju.

Nastavak: Udar Munje
   
 
VRH STRANE NASLOVNA STRANA