Masakr | Istraga | Krvava istorija | Imena i lica | Udar Munje | Iz zatvora u rat
"Njeno lice me progoni" | Pravda za sve? | "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"


Krvava istorija

Dakle, ko je bio ovaj covek pod nadimkom Burdus, koji je izgleda izdavao naredjenja ostalim napadacima? I ko su njemu bili nadredjeni? Kakvi bi to ljudi izdavali naredjenja za hladnokrvni masakr i zasto? Da li ubistva nenaoruzanih ljudi uopste peku savest ovih ljudi koji su "povlacili obarace"? Da li pravda moze izaci na kraj sa posledicama tako uzasnih zlocina ili nasilje ovakvog reda velicine samo sebe hrani u nezaustavljivoj spirali zlocina?

Neki od odgovora se ne nalaze samo u dogadjajima od 14. maja vec u dalekoj proslosti.

Za mnoge Srbe, Kosovo predstavlja svetu zemlju, natopljenu krvlju mucenika koji su ovekoveceni u narodnim pesmama. Kosovo je nekada bilo srce srednjevekovnog srpskog carstva i popriste odlucujuceg momenta u srpskoj istoriji, legendarnog poraza u bici sa otomanskim vojskom na Kosovu polju, na Gazimestanu.

Krajem 20-tog veka Kosovo je jos uvek srpska pokrajina, ali sada je nastanjuju uglavnom etnicki Albanci. Srpski lider, Slobodan Milosevic je deset godina vodio kampanju nametanja srpske kontrole nad Albancima i jacanja sopstvene vlasti. U isto vreme, Milosevic je vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni u kojima su stotine hiljade civila ubijeni i deportovani. Godine 1997. tajna albanska grupa koja je sebe nazivala OVK je uzvratila udarac otpocevsi gerilski rat. Borci OVK su ubijali srpske zvanicnike, policajce i takozvane albanske kolaboracioniste.

Dok se ustanak sirio, Milosevic je slao sve vise policijskih i vojnih snaga na Kosovo, ciljajuci osumnjicene pobunjenike i njihova uporista u selima. Mnogi Milosevicevi borci su bili veterani iz bosanskog i hrvatskog rata. Medjutim, zapadni istrazitelji kazu da su Srbi ubijali hiljade nenaoruzanih civila ne trudeci se da pronadju bilo kakve direktne dokaze o njihovoj vezi sa OVK.

Dzon Sina, analiticar iz Medjunarodne krizne grupe, jedne nevladine organizacije koja prikuplja dokaze o ratnim zlocinima na Kosovu, kaze da su se srpski napadi sirili i postajali sve brutalniji u odnosu rane sukobe sa OVK 1997. godine.

"Ako uporedite situaciju sa drvetom, oni su u pocetku pokusavali da odseku grane, onda su odlucili da ga poseku. Najzad su odlucili da prekopaju bastu cime ce ocito ukloniti i drvo, ali takodje prouzrokovati previse kolateralne stete, kako vec oni vole da kazu".

Do danas, srpsko vodjstvo i mnogi srpski gradjani poricu da su policija i vojska pocinili bilo kakve zlocine na Kosovu. Oni insistiraju na tome da je rat bio legitiman napor da se unisti antivladina gerila i odbacuju izvestaje o zlocinima kao NATO i OVK propagandu koja preuvelicava ekscese za koje su odgovorne neke jedinice koje su izmakle kontroli.

Dennis Milner, jedan od glavnih istrazitelja Haskog suda za ratne zlocine na Kosovu, odbacuje zvanicno srpsko vidjenje rata.

"Sta oni nazivaju elementima koji su izmakli kontroli?" pita on. "Da li to govore o citavim (vojnim) jedinicama kao elementima van kontrole? Da li je jedan od njihovih generala element van kontrole? To se suprotstavlja zdravom razumu."

Istrazitelji krsenja ljudskih prava tvrde da masakri kao sto je onaj u Cuski u kome su nenaoruzani civili koji nisu pruzali otpor pobijeni predstavljaju klasican primer ratnih zlocina. Da, Cuska je rodno selo glavnog komandanta OVK, Agima Cekua. I Cekuov otac je ubijen u masakru 14. maja, ali nekoliko srpskih boraca kazu da ubistvo Hasana Cekua, Agimovog oca, nije bio glavni cilj napada. "Ne postoje dokazi da je selo Cuska imalo bilo kakve veze sa aktivnostima OVK", kaze Abrahams... "Svi seljani tvrde da je selo Cuska bilo mirno tokom celog rata, iako su neki od ljudi iz tog sela bili u OVK i borili se u nekim drugim oblastima Kosova."

Zasto onda Cuska? Cini se da kljuc lezi u identitetu napadaca, posebno komandanta pod nadimkom Burdus. Na taj nacin bismo mozda saznali ko je planirao celu operaciju i zasto. Niko od prezivelih iz Cuska ne zna Burdusevo pravo ime. Ali, Lule, mlada zena kojoj je Burdus pretio, tvrdi kako nikada nece zaboraviti njegovo lice, niti zlocine koje je pocinio.

"Vidite li ove ruke?" pita Lule drhteci. " Ovim rukama sam sakupila kosti mojih striceva, rodjaka i svog oca. Ostatke svog oca sam pronasla poslednje, ali samo neke delove. Nisam nasla glavu ni noge. Samo torzo. Ovim rukama sam ga polozila u zemlju. Sto se tice tih Srba koji su ga ubili — njihove ruke su umrljane krvlju. Njima sleduje Hag."

Nastavak: Imena i lica
   
 
VRH STRANE NASLOVNA STRANA