Masakr | Istraga | Krvava istorija | Imena i lica | Udar Munje | Iz zatvora u rat
"Njeno lice me progoni" | Pravda za sve? | "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"


Istraga


Cuska, 18. jul 1999. godine. Od masakra u Cuski su prosla dva meseca. Devet albanskih vojnika u stavu mirno, podizu svoje puske uvis ka plavom letnjem nebu i ispaljuju tri reska plotuna. Dok odjek plotuna para nebo iznad sela na kome je rat ostavio svoje krvave tragove, ozalosceni prilaze humkama u ocajanju. Zene sa crnim maramama na glavama i njihova deca jecaju. Jedna zena, cija su dva sina i muz ubijeni, pokusava da se baci na grob vicuci "Moram biti s vama."

Ceremonija je deo jezivog sravnjivanja racuna sirom Kosova tokom koje se albanske porodice okupljaju da ponovo sahrane svoje mrtve. Danas, ozalosceni odaju pocast muskarcima koji su ubijeni u Cuski tog majskog jutra.

Akif, Albanac iz Cuske, stoji medju ozaloscenima, obucen u jednostavno crno odelo, ustirkanu belu kosulju sa crnom kravatom. Njegov bezizrazni pogled ne odaje bol koji oseca kao jedan od nekoliko muskaraca iz Cuske koji su preziveli masakr. "Ovde su nas okupili," Akif kaze mirno, pokazujuci na malo groblje. "Pre nego sto su odveli muskarce."

Selo Cuska se nalazi u plodnoj dolini reke Bistrica pod obroncima planine Prokletije koja predstavlja prirodnu granicu sa susednom Albanijom. Poput mnogih albanskih sela na Kosovu, mesto je prepoznatljivo po blatnjavim putevima i tradicionalnim visokim zidovima koje okruzuju svako domacinstvo. Selo se smatra predgradjem Peci, grada koga su ispraznile i napola spalile srpske snage.

Do sredine jula meseca 1999., srpskih snaga vise nije bilo — proterale su ih sa Kosova NATO trupe. NATO helikopteri sad patroliraju kosovskim nebom, a mirovne trupe cuvaju primirje na terenu. Sa NATO-om su stigli istrazitelji Tribunala UN za ratne zlocine i predstavnici organizacija za ljudska prava. Pokusavajuci da utvrde sta se desavalo na Kosovu i ko je cinio ubistva, istrazitelji su stigli i u Cusku.

Fred Abrahams je stigao u Cusku na komemoraciju povodom masakra nakon sto je vec posetio slicne lokacije na kojima su izvrseni zlocini sirom Kosova. Ipak, ovde su stvari bile drugacije — iskazi prezivelih poput Akifovog i Lulinog su bili detaljniji — stoga je Abrahams odlucio da istrazuje dalje. Abrahams je istrazitelj americkog Human Rights Watch—a koji govori albanski, nevladine organizacije koja istrazuje ratne zlocine i druge zloupotrebe ljudskih prava. Tokom i posle rata, Abrahams je putovao kroz Albaniju, Makedoniju i Kosovo, razgovarajuci sa Albancima o tromesecnoj srpskoj kampanji ubijanja i deportacija na sta se usredsredio NATO i sto je dovelo do podizanja optuznica protiv Slobodana Milosevica i njegova cetiri pomocnika. Zapadne diplomate procenjuju da je nekih 10.000 Albanaca ubijeno ili nestalo mada je do sada otkriveno manje od 3.000 leseva. Medjutim, ono sto je Abrahamsa privuklo Cuski nije u tolikoj meri bila brutalnost masakra vec pre potpuna nemarnost egzekutora.

"Upecatljiva stvar vezana za Cusku je ta sto je u sve tri kuce ostao po jedan preziveli covek," kaze Abrahams. "Tri coveka koji nam mogu reci veoma precizno kako se masakr odigrao."

Abrahams je otkrio jos jedan detalj koji Cusku odvajao od drugih zlocina na Kosovu. U zurbi da se izvuku sa Kosova tokom juna meseca — pred NATO kopnenim trupama — neki od srpskih boraca su iza sebe ostavili zapise onoga sto su uradili. Albanci koji su se vracali su nasli vojna dokumenta cak i fotografije srpskih boraca u akciji koji se razmecu svojim oruzjem i poziraju pred kucama u plamenu. Ove fotografije obezbedjuju neuobicajene odrednice za istrazitelje ratnih zlocina poput Abrahamsa i priliku da konacno strgnu masku sa lica ljudi koji su vrsili ubistva.

Abrahams je dobio fotografije u boji u kancelariji upravnika Peci, bivseg komandanta OVK koji je sada upravljao gradom. Fotografije prikazuju srpske borce u punoj ratnoj opremi.

"Fotografije su odisale vikend avanturistickim duhom, ramboovskom atmosferom. Vrlo su upecatljive. Na njima se vide lokalni uniformisani Srbi u raznim vojnickim pozama, ispred zapaljenih kuca, koji poziraju sa automatskim oruzjem u rukama. Ocito su ovi pojedinci bili na izvestan nacin ponosni ili zainteresovani za razmetanje svojim oruzjem i ostrim nozevima."

Abrahams je skenirao fotografije i ima ih na svom lap-top racunaru; potom ukljucuje kompjuter zbog Akifa i njegove 27-godisnje snahe Lule. Jos dok se slika ukazuje na ekranu, Akif i Lule odmah reaguju upiruci prstom na ekran, vicuci: "To je on!" Lule pocinje da drhti, priseca se 14.maja, i debelog, crnomanjastog coveka sa fotografije...u istoj zelenoj uniformi, sa zlatnim krstom oko vrata i automatskom puskom, koji ju je odvojio od ostalih i zapretio da ce joj pobiti porodicu, ukoliko ne bude slusala njegova naredjenja.

" To je taj covek. Niko drugi. Da ga vidim za deset godina, odmah bih ga prepoznala. On me je uveo unutra i hteo da me siluje. On je bio komandant."

Sedmoro seljana tvrdi da je ovaj bradati covek, koji na fotografiji tako ponosno pozira sa svojim automatom, bio jedan od komandanata milicije koja je napala Cusku. Kazu da su ga ostali zvali po nadimku, Burdus... debeljuskastog lika iz jednog zabavnog programa. Seljani kazu da je Burdus naredio da se tri grupe nenaoruzanih ljudi likvidiraju.

Nastavak: Krvava istorija
   
 
VRH STRANE NASLOVNA STRANA