Masakr | Istraga | Krvava istorija | Imena i lica | Udar Munje | Iz zatvora u rat
"Njeno lice me progoni" | Pravda za sve? | "Pravda nam je neophodna kao sto lek potreban rani"


Masakr


Primedba urednika: Imena zrtava i pocinioca zlocina su izmenjena u nekim slucajevima da se ne bi otkrio njihov identitet.

Kada se sunce pomolilo iznad sela Cuska u zapadnom delu Kosova 14. maja 1999. godine ukazalo se jedno od onih teskih i sparnih jutara koja najavljuju vrelinu dana. Dragan, mladi pripadnik srpske milicije, bio je uznemiren. Krio se u travi jos od prethodnog dana kada je njemu i desetinama drugih boraca naredjeno da krenu ka Cuski i pripreme se za napad na albansko selo. Dragan kaze da je mrzeo ove trenutke iscekivanja pre navale adrenalina u borbi. Krisom je pusio cigarete, razmenjivao nepristojne viceve o Albancima i razmisljao o smrti — po mogucstvu tudjoj.

"Cele noci smo cekali na signal za pocetak napada," kaze Dragan zureci negde u daljinu. "Bilo je razdrazujuce .... Jedini nacin da se zaboravi na krv i smrt jeste da se odnosis prema tome kao prema fudbalskom mecu. A jedino je vazno pobediti."

"U zoru smo najzad dobili znak za pokret."

 
 

Stanovnik Cuske u kuci u kojoj su njegov otac i drugi rodjaci ubijeni i potom spaljeni. Ovaj covek je pobegao u sumu za vreme napada. Vratio se da sahrani ostatke 35 rodjaka i komsija.

(Photo: Stephen Smith)

Prvi pucnji Dragana i njegovih saboraca su probudili Lule, 27-godisnju Albanku koja je dremala u kuci svog oca u centru Cuske. " Istrcala sam napolje u pidzami", priseca se ona. " Videla sam da ljudi trce po selu. Videla sam vatru i dim. Susedi su mi rekli da Srbi ubijaju i pale...probudila sam roditelje, strica i decu."

"Vojnici su imali ofarbana lica i nosili su marame kao maske", priseca se Akif, stric 27-godisnje Lule. " Nosili su raznolike uniforme...neke su bile policijske, a neke su pripadale Vojsci Jugoslavije."

Neki albanski muskarci su uspeli da pobegnu u obliznju sumu. Drugi su pogodjeni dok su pokusavali da pobegnu. Medjutim, mnoge porodice nisu imale kud. Pripadnici srpske milicije su brzo uhvatili oca mlade Albanke, strica Akifa i njenog rodjaka.

Selo od nekih 200 kuca i 500-700 stanovnika (neki Albanci su izbegli ranije tokom rata), predstavljalo je laku metu za stotinak srpskih boraca tog 14. maja 1999. Seljani nisu mogli znati da je napad u praskozorje bio deo sire akcije na Cusku i dva susedna sela koju su srpska policija i vojni komandanti isplanirali nekoliko dana ranije, a koju su izvele neke od srpskih najelitnijih jedinica kao i ozloglasene paramilicijske bande.

Dragan tvrdi da su srpska policija i vojni komandanti dali koordinate i odredjeni sektor sela svakoj od sest ili sedam borbenih jedinica za napad i "ciscenje". "Kada smo usli u selo, bilo je nebranjeno. Isli smo od kuce do kuce... i izbacivali ljude napolje. Skoncentrisali smo se na ubijanje pobunjenika iz OVK. Ako bismo procenili da je covek pripadnik OVK, uglavnom bismo ga likvidirali na licu mesta."

"Odveli su nas na seosko groblje", kaze Akif, zilavi 57-godisnji Albanac. "Odvojili su muskarce od zena...muskarce koji su im delovali sposobnim za borbu. Onda su poceli da pale kuce i da pucaju ljudima u noge da bi ih uplasili."

 
 

Etnicki Albanac, stanovnik Cuske, Akif, pokazuje kako su njega i jos jedanaestoro ljudi pripadnici srpske milicije postrojili uza zid. Kuca je spaljena, ali je ovaj covek preziveo. Istrazitelj jedne grupe za ljudska prava ga fotografise.

(Photo: Stephen Smith)

Akif i njegovi susedi su prepoznali neke od napadaca koji su ranije dolazili u selo i trazili pripadnike OVK, i pretili seljanima. Medjutim, prilikom tih ranijih poseta Srbi su uveravali seljane da im se nista nece dogoditi ukoliko nastave da obradjuju svoju zemlju i mirno zive. Ali, ova poseta je bila drugacija.

"Bili smo grubi, cak i prema zenama i deci", kaze Dusan, jedan drugi srpski borac koji je ucestvovao u napadu na Cusku. " U jednoj kuci jedan Albanac je izasao sa hlebom i solju sto je tradicionalni srpski nacin da se pokaze dobrodoslica. To nas je uvredilo... jedan od nasih je kundakom puske udario zenu tog coveka, a onda sutnuo njegovo dete. Zatim su tog Albanca odveli."

Akifa i njegove komsije su skupili na gomilu. " Nas muskarce su podelili u tri grupe i odveli nas. U mojoj grupi nas je bilo 12. Uveli su nas u kucu jednog komsije i poredjali nas uza zid dnevne sobe. Psovali su nas... trazili su jos novca. Ali, vec smo im dali sav novac koji smo imali."

Dragan je bio jedan od srpskih boraca koji su Akifa i ostale odveli u kucu. " Odveli smo 11 ili 12 ljudi u jednu kucu. Zakljucili smo da su neki od njih iz OVK... Znate vec ide to ispitivanje, kako smo ih naterali da pricaju — pesnice, kundakom po glavi. Posecete ih nozem, a onda oni priznaju nesto."

"Vojnik je dosao do vrata," polako prica Akif, "i rekao...u ime Srbije, svi cete biti pobijeni. Onda je otvorio vatru."

 
 

Dvojica muskaraca iz Cuske koji su preziveli napad 14. maja na selo. Obojica su izgubila oceve i bracu u masakru.

(Photo: Stephen Smith)

Jedan kursum je probio Akifovo bedro, ali su ga spasila tela njegovog brata Halila i jednog komsije. Pre nego sto su ubice napustile mesto zlocina bacili su jastuk natopljen benzinom u sobu gde je Akif lezao skriven medju telima clanova svoje porodice. Dragan kaze da je vatra trebalo da unisti dokaze, a pogotovo da unisti leseve.

Nekim cudom Akif je uspeo da pobegne. " Vrata su bila u plamenu, ali je soba srecom imala i prozor. Iskocio sam kroz prozor i pojurio kroz polje, krvario sam usput...sakrio sam se u travi." Niko drugi nije ostao ziv.

Druge dve grupe ljudi iz sela su saterane u dve odvojene kuce. Oni su pobijeni a onda su kuce zapaljene. 41 Albanac je ubijen u Cuski tog dana, uzrasta od 19 do 69 godina. Istog jutra snage bezbednosti su napale i jos dva susedna sela Pavlan i Zahac - isterali su zene, decu i starce, ukupno su pobili 72 ljudi. Jedna mlada zena je kidnapovana i vise nikada nije vidjena.

Nastavak: Istraga
   
 
VRH STRANE NASLOVNA STRANA